Drugi dan, 14. travnja sam došao u Veterinarsku ambulantu Lonjica, gdje nas je ponovno primila Zrinka Tirić dr.med.vet.
Rađen je Rtg i nakratko infuzija, jer se pas osjećao malo bolje pa je bio nemiran. Temperatura bila malo povišena nakon mjerenja. Dr Zrinka je rekla da se na Rtg snimci vidi da je komadić crijeva uvućen i savjetovala da se što prije izvrši operacija i postupak potezanja ( izvlačenja tog dijelića crijeva ).
Pas je velik i ne može sama sa tehničarkom pa će doći kolega. Ja sam pomogao dignuti psa i bio kad je dala narkozu. Na povratku sam se susreo sa dr Goranom na izlazu Luka. Znači Goran je mogao u Ambulantu Lonjica stići deset minuta nakon narkoze ( što može značiti da je možda dr Zrinka produžavala narkozu ).
Već nakon nekih pet minuta zove me Goran i kaže da je moj pas otvoren, da se radi o karcinomu, da su crijeva kašasta i da se ne može izvući. Oni mi savjetuje eutanaziju na što ja i pristajem.
Oko 17 sati zovem i pitam da li mogu doći po psa. Dolazim i dobivam samo ovu priznanicu. Čudno ponašanje Gorana bez pijateta i sa zanimanjem na veličinu gepeka automobila u koji stavljamo psa.
